 |
GORIBOR: Goribor (Dancing Bear, 2007)
www.terapija.net, piše: Horvi
Debitantski album sjajnog sastava iz Bora za veliki Dancing Bear nakon cijele serije albuma za Slušaj najglasnije. Goribor je ostvario epohalno važan album kojim se približio najširem auditoriju i s pravom ulazi u kategoriju najboljih albuma 2007. godine.
Kao što je i najavljeno, Goribor je u novim uvjetima reciklirao svoje stare kompozicije u novim aranžmanima. Album je u sastavu Aleksandar Stojkovic St, Željko Ljubic, Predrag Markovic i Milan Stošic - Žaba snimljen u Puli (studio Partyzan) pod producentskom palicom Edi Cukerica. Kao gosti pojavljuje se cijeli niz imena - Marco Quarantotto (bubnjevi), Davor Milovan Bili (bas), Zoran Angeleski Šizo (def), Leon Brenko (klavijature, klavir i vibrafon), Saša Petkovic Sale (bubnjevi), Bonzo (banjo), Predrag Ljuna (usna harmonika), Miro Kusacic (gitara), Tonci Pavlinovic (bongosi), Marija Kuhar (vokal), Morin Kudic (vokal), Alen Rosanda Ros (gitara) kojima treba dodati Edi Cukerica i Ivo Lorencina (samplovi i programi).
C "Sjajne niti" objavljen kao singl EP u IX mjesecu 2007. je uvodna skladba ovog nadasve jednostavnog albuma u trajanju od 74 minute koji donosi svježe i fino ispeglano lice Goribora koji unatoc prelasku na veliku etiketu nije ništa izgubio od svojeg neprikosnovenog underground izraza. Sve je ostalo onako kako je to izgledalo na ranijim albumima uz jedinu promjenu u daleko boljoj produkciji i sitne izmjene glede ritmova, te nešto manje prisutnom Pedinom gitarom. Nove skladbe su "Bas cunami" (svojevrsni dancehall objavljen na albumu "Stondom do Tokija", 2007.), "Rolamo" (trip-hop) i "Voli me" (dance-rock).
Od standardnih materijala koji su uvršteni na album vrijedi posebno izdvojiti kompozicije "Hocu da živim" (blues), "Ko sam?" (plesni down-tempo), "Bez" (uobicajeno lagani trip-hop), "Nije da nije", "St.Bluz", "Vreme", (tri najplesnije), "Ne" (odlican blues trip-hop/d'n'b sa finom jazzy melodijom klavira i Pedinom sjajnom gitarom), te "Mislim" (trip-hop sa surf-gitarom i mnogobrojnim elektronskim pozadinskim efektima). Album završava stihovima samog Zdene Franjica "Blatnjavi puti" kome je na ovaj nacin odano zasluženo priznanje za veliki doprinos uspjehu Goribora.
Kroz album je nafilana citava serija odlicnih elektronskih nenametljivih efekata, razlicitih ritmova koji variraju od posve sporih do brzih d'n'b beatova, a o tekstovima Aleksandra vec otprije je ispisana cijela epopeja na racun njegovih iskrenih, bolnih, mucnih i mracnih post-narkomanskih ispovjedi. Paralelno s albumom objavio je i vlastitu zbirku poezije i proze "Princ bez horsa" gdje se nalaze svi stihovi korišteni na ovom albumu. Na poledini omota Aleksandar Dragaš kaže "on je jedan od pjesnika koji s malo, ali pomno odabranih rijeci uspijevaju izreci mnogo toga. Njegova tuga, depresija, razocaranje, duševni nemir, neprilagodenost i bol nisu samo njegovi, nego univerzalni i lakorazumljivi svima koji su se barem jednom osjecali poput 'vernika bez crkve, gradanina bez grada, ljubavnika bez žene, ritma bez bubnjara'... njihove pjesme kao da su Joy Division pukim nekim slucajem zaboravili uvrstiti na "Closer".
Slušati i uživati tudu, ali istovremeno i svjetsku bol je velika rijetkost koja ovaj album cini univerzalnim.
Naslovi: 1.Sjajne niti, 2.Hocu da živim, 3.Dalajlama me se secaš, 4.Ko sam?, 5.Bez, 6.Nije da nije, 7.St.Bluz, 8.Rolamo, 9.Vreme, 10.Bas cunami, 11.Ne, 12.Voli me, 13.Glupo, 14.Mislim, 15.Blatnjavi putiocjena albuma [1-10]: 10
