Glas post ratnog beznada, crnila i pobune

Autor: Karlo Rafaneli

Goribor su prvi srpski bend koji objavljuje za hrvatsku izdavacku kucu od rata naovamo, a u tome ima i neke simbolike. Njihove pjesme govore o  stvarima iz svakodnevne perspektive na nacin koje je i univerzalan i osoban, a sviraju post milenijski blues  koji je istodobno u dosluhu s post industrijskim dobom i blatnjavim ishodištima. Goribor ne trebaju americki jug tridesetih kad imaju vlastitu prazninu postratnog industrijskog grada Bora. Frontman St. «umesto kurca ima napacenu dušu jednog crnca» i «zahvaljuje sili koja mu je sacuvala vene», ali u tekstovima i glazbi ima puno više empatije i emocije od puke ispovijesti jednog ostarjelog bivšeg narkomana.

St - ovi stihovi govore o svima, od dvadesetgodišnjaka pa nadalje. Izgubljenost i ocaj ponekad imaju formu opreznog optimizma poput onog «dobro/ sad dobro je/ kako i šta moglo je» a ponekad se jednostavno pita «ko je ko i ko je kome / šta cu ja u svemu tome.» Sa svojim trip hop naslanjanjima i lijenom atmosferom glazba vjerno docarava St - ove stihove.  Bez obzira govori li o upotrebi opijata u Rolamo, globalnim i osobnim tragedijama u Bas Cunami i Dalajlama Me Se Secaš, ili rašclanjuje ljubavnu vezu kao u Ne,  St je istodobno protagonist i promatrac, nemocan da promijeni stvari i previše senzibilan da ih ne doživi. U Bez  St- ova «majka brine zato što mu ne ide penziono osiguranje», u St Bluz «za par engleskih funti bere kupus i celer». U Dalajlama Me se Secaš  odlazi u metaforiku globalnih strahota i mazohisticki to povezuje s vlastitim neuspjesima.

Hermeticna poetika

Kao da nikad nisam s grcem plakao /Kao da je Isus zbog dopa /Na Krstu skapao... I kao da sam ja zacenjen djecu klao/ Kobejnu prosvirao glavu /Milione u gasnu komoru poslao.
Iako je u pitanju diskografski prvijenac, Goribor je zapravo kompilacija dvaju prethodnih demo albuma Ono što te ne ubije to te osakati i Hocu Kuci  objavljenih za Slušaj Najglasnije DIY etiketu Zdenka Franjica. Producent Edi Cukeric vješto naglašava bendove prethodne vrline i dodatno obogacuje zvuk. Možda nekom može zasmetati povremena repetitivnost i produljeno trajanje pojedinih skladbi, ali na kraju i taj osjecaj  monotonije samo naglašava Goriborov efekt jer je dosada, bolje receno umor, veliki dio ST ove price. Za nadati  se da ce i drugo Franjicevo otkrice, bosanski kantautor Damir Avdic dobiti pravi diskografski ugovor, jer skupa s Aleksandrom Stojkovicem St - om tvori autentican glas post ratnog beznada, crnila i pobune kojeg bendovi s ovih prostora godinama izbjegavaju u korist imitiranja lažnog zapadnog glamura. Nije da ni Goribor ni Avdic mogu postati previše popularni, jednostavno im je poetika previše hermeticna za hitove i radio, ali vec je sad jasno da im kultni status ne gine. Ponekad treba reci i nešto što i nije najugodnije.

Goribor - Sjebano je Sve / Ja sam samo Jedan koji to Zna (Dancing Bear, 2007.)

Ocjena : [8]