Goribor

Goribor Moja majka brine zašto mi ne ide penziono osiguranje. Kaže, o tome bi trebalo da se misli na vreme. A ja nešto slutim da nece biti potrebe ...

Lipanj 2006., Pula
Preslušavamo prijave bendova za 10. Art & Music. Stotine bendova, puno muzike, još puno više šuma. Na red stižu izdanja Zdenka Franjica, prepoznajem ih po kartonskim omotima. U plejer prvi ide Goribor. Na ime nitko ne reagira. Nakon pola minute snimke, glave clanova žirija se podižu. Netko kaže 'ovo je dobro'. Do refrena svi vec zurimo u Dragana Ambrozica, on je iz Beograda, on bi mogao znati nešto više. – Prvi put cujem, nemam pojma – nemocno ce Dragan. Imali smo finaliste.

Kolovoz 2006., Pula, Art&Music festival
Na veliku pozornicu na Kaštelu izlaze tri tipa, najniži i najnervozniji pušta matricu s laptopa, pali cigaretu i zakljucava ruke za mikrofon. Na prljavi, prašnjavi loop, dva gitarista bacaju masni blues. Lijevi je visok, nabrijan, žestok, prodoran, s nisko opasanim stratocasterom. Desni je mirniji, težeg zvuka, skoro profesorskog držanja, gitaristi bi rekli filingaš . Njih cemo do kraja nastupa dobro cuti, ali ih necemo puno gledati. Jer u sredini, povijen nad mikrofonom kao zagrada, okrenut publici bokom, potpuno izgubljen u muzici, pjevac u transu sipa stihove. Iz njega plešu sjajne niti. Ono što se ne srece cesto i ne zaboravlja lako.

Poslije, iste veceri, za vrijeme nastupa Jon Spencerovog benda Heavy Trash, onaj visoki, lijevi gitarist penje se na stage, grli Spencera i slika se njim. Dugo je gore, ali kao da nikom ne smeta. Kao da mu je tamo mjesto, ako me razumijete.

Studeni 2007., Hrvatska, Srbija, i tako dalje...
Dancing Bear, prvi u novoj povijesti ovih prostora, objavljuje debi-album jednog srpskog benda u Hrvatskoj (prije njih je, naravno, bio Zdenko Franjic, ali on je davno odabrao da ne bude 'služben'. I dobro je da je tako). Goribor ce, slutim, imati težak put probijanja do hrvatskog etera, ali to je sudbina prvih. Muzika se zacudujuce kasno ukljucila u ono što ce postati, ako vec nije, tržištem kulturnih dobara na jeziku kojeg Srbi govore a Hrvati razumiju, i obrnuto.No, pustimo društveni kontekst, dobra muzika je univerzalnija od toga, umjetnost nadživljuje politiku.

Necu duljiti, jer se Goribor treba slušati, a ne uzimati kao podlogu za raspredanje. Aleksandar Stojkovic St je izuzetan pjesnik, brutalno razgolicen u svakoj pjesmi. Nije savršen pjevac, ali mu se apsolutno vjeruje, a kad zajaše životnu struju kao u «Dalajlama me se secaš» slušatelja razbija u komadice. Nekima ce Goribor biti previše intenzivan; to nije muzika koja može postojati negdje sa strane, ona vas u uvlaci u sebe, teška i gusta. Ipak, kad joj se prepustite, nece dati da potonete. Dovest ce vas do obale, ako vam do obale bude stalo. Cilj nije važan, važan je put

Sjajne niti nižu dane, sjajne niti idu same ...

Ante Perkovic