Srpske grupe Petrol i Goribor sa prijateljima su u avgustu boravili u Puli kao ucesnici desetog Art and Music festivala. Evo kratkog putopisa sa ovog zanimljivog putešestvija.
Prva impresija je bila poseta kulturnom centru Rojc, galeriji Distorzija, gde su nas doveli prijatelji iz Pule - Sanja i Mladen. U toku je bila izložba Nadana Rojnica, slikara i muzicara, dugogodišnjeg saradnika grupe Gori Ussi Winnetou, a izloženi su bili upravo omoti albuma, skice i stripovi inspirisani likom i delom Francija Blaškovica. Njegova ad-hoc grupa Wuollahee!! je u trenutku naše posete imala furiozni jam-session, a mi smo imali neocekivanu da osetimo samo srce underground duha Pule vec prvog dana posete.
Muzicki deo festivala je trajao tri dana, održavao se u drevnom Kaštelu (Povijesni muzej Istre), i sastojao se od takmicarskog i revijalnog dela. Petrol i Goribor su bili izabrani od 120 bendova iz regiona da se takmice za nagradu, a to je bilo snimanje i izdavanje cd-a za hrvatsku izdavacku kucu Menart. Nijedan od ova dva benda nije svoj nastup uslovljavao ovom takmicarskom smernicom, jer vodeni gitarijadskim sindromom ovi bendovi nikada i ne bi napravili muziku koju sada sviraju. Od ostalih šest bendova jedan nije došao (Gin Cooler Quartet iz Zagreba), dva su zvucala i izgledala kao dosadni mtv-copy-paste-plagijati (Fetisha iz Ljubljane i Justin's Johnson iz Splita), a ostali (Sjekire i One Piece Puzzle iz Rijeke, i Erotic Biljan and his Heretics iz Zagreba) su doneli neku svoju originalnu energiju.

Licno, najprijatniji utisak mi je svojim izlivom emocija ostavio Aleksandar St i njegov bend Goribor iz Bora, bend koji postoji niz godina, ali koji zbog manjka živih nastupa nisam do sada video. Slušajuci njihov cd, pretpostavio sam samo da ovaj bend uživo pruža nešto neuobicajeno u rokenrolu ovih prostora. Po oceni žirija, osvojili su drugo mesto, za bod manje od pobednika - metal-core sastava One Piece Puzzle. Za Petrol, koji je bio pracen objektivom kamere reditelja Marka Cvejica (koji u ovim trenucima montira kratak road-movie o ovom putovanju) kažu da je zvucao kao grom, ali manjak ljudi u publici je bio zaslužan da ne dode do odgovarajuceg feedbacka.

U revijalnom delu smo uživali gledajuci Džon Spensera i njegov novi bend Heavy Trash, žalili što su nastupi americkih The BellRays i najocekivanijih Gori Ussi Winnetou bili spreceni biblijskom kišom koja je drugog dana bukvalno potopila mesto održavanja festivala.
Gledajuci (ili slušajuci iz daljine) špansku Jugoplastiku, hrvatski Overflow, slovenacki Muškat Hamburg, srpski Eyesburn i americki Kultur Shock, svi smo se složili da ovaj festival ima manjak pravovernog underground i independent osveženja a višak zabavljacke-ožeži rutine, koju nude bogovi standarda. Ipak, najzanimljiviji momenti su mi bili ti, što me je na pulskom festivalu najviše iznenadio bend iz jugoistocne Srbije, što je u isto vreme u toku bio još jedan tradicionalni festival Viva la Polo – punk spektakl kojim se ove godine obeležavao trideseti rodendan ovog, inace vrlo popularnog i živog pokreta u Istri, i pojavljivanje Zdenka Franjica – coveka koji stoji iza d.i.y. izdavaštva Slušaj najglasnije! (koji je u poslednje vreme, pored mase anonimnih bendova, ljubiteljima svojih otkrica otkrio i Goribor), i spiritusa davnog vremena, koji je sa retkim ljudima u naletu globalno-kapitalistickih gumenih metaka ostao u pat-poziciji, radeci ono što želi iz ciste ljubavi. Orden za Cudnovatog Zdenu!
